U regiji Zapadnog Balkana je odavno jedna od najakutnijih tema zaustavljanje iseljavanja i ostanak domicilnog i pogotovo radno sposobnog stanovništva. Često su spominjane pronatalitetne politike i projekti, a u zadnje vrijeme se sve otvorenije govori o subvencijama za naseljavanje određenih područja. Koliko su u tome odmakle zemlje regije i kakve rezultate imaju programi, najbolje govore podaci o migracijama i iseljavanju.
Stopa fertiliteta u svijetu je 2,47, na nivou Evropi 1,6 i u regionu taj prosjek imaju Slovenija i Albanija. Sve ostale zemlje su ispod prosjeka, osim Crne Gore koja ima 1,75.
„Teško je pronaći univerzalno rješenje za zaustavljanje nepovoljnih demografskih trendova, koji se kod nas prije svega ogledaju u sve izraženijoj prirodnoj depopulaciji, intenzivnom starenju i konstantnoj emigraciji fertilnog stanovništva. Mnogo razvijenije države pokušavaju godinama pronaći adekvatne odgovore kroz programe populacione politike, a kod nas se tek poslednjih nekoliko godina govori više o ovim problemima. Sigurno je da smo već zakasnili, ali nikako ne treba odustajati, jer dok god postoji dobra šansa da se stanovništvo reprodukuje, postoje i dobri izgledi da se bar umanji obim negativnih demografskih promjena. U prilog tome govori činjenica da kod nas još uvijek postoji potreban potencijal za rađanjem većeg broja djece, ali da je istovremeno potrebno sprovesti i dodatne mjere i aktivnosti kroz pružanje podsticaja mladim ljudi da zasnivaju porodice i da rađaju veći broj djece. Dakle, potrebno je uvoditi konkretne mjere, koje je potrebno stalno afirmisati i promovisati. Jedan od najvažnijim preduslova za to je i povećanje njihovog povjerenja u vlastitu budućnost, sigurnost i prosperitet na našim prostorima“, smatra demograf Draško Marinković.
Uz nevedeno, samo u Srbiji je ministarstvu bez portfelja dato zaduženje za demografiju i populacionu politiku. U Hrvatskoj je postojao ovakav resor u Vladi, ali je spušten na nivo Središnjeg državnog ureda.
„U protekle četiri godine (2017-2020) izdvojena su sredstva u iznosu od gotovo 2 milijarde dinara (17 miliona eura) za 112 opština i gradova. Svesni smo da je neophodna najmanje decenija da rezultati pokažu pozitivnu tendenciju u kretanju demografskih pojava i procesa, ali i period od 4 godine primene mera upućuje na dobar početni scenario političkog odgovora države na izraženu depopulaciju u Srbiji“, kažu iz Ministarstva zaduženog za demografiju Srbije.
Kao pozitivan rezultat izdvajaju da je ukupan broj živorođenih u 2019. godini za 424 veći u odnosu na prethodnu godinu i da je nakon 15 godina stopa ukupnog fertiliteta prešla 1,5. Broj trećerođene djece u 2019. je veći za 764, četvrtorođene za 370 i petorođene za 78.
Programi protiv ‘bijele kuge’
Probleme sa brojem stanovnika u Srbiji nemaju najveći gradovi, ali istok i jug zemlje trpe ogromne gubitke stanovništva. Zato se zadaci lokalnih zajednica nameću kao prioritet. Jedna od sredina koja bilježi najbolje rezultate u Srbiji je Jagodina, koja od 2004. godine provodi programe protiv „bijele kuge“.
„Dajemo pomoć za nezaposlene trudnice i porodilje (od trećeg meseca trudnoće pa dok dete ne navrši godinu) u iznosu od 12.000 dinara (100 eura) mesečno. Novorođenčad dobijaju po 200 eura u dinarskoj protivvrednosti. Ranije provedena akcija koja je trajala oko godinu dana o dodeli 200 eura mesečno za svako četvrto,peto i naredno dete. Oni sada imaju po deset godina i plaćat ćemo ih dok ne postanu punoletni. Nudimo besplatno letovanje za osnovce 4. i 8.razreda i maturante srednjoškolce u Grčkoj. Najbolji đaci se za Dan Grada nagrađuju sa 50.000 dinara (preko 400 eura), a naša cena vrtića je najniža u Srbiji“, poručuju iz Gradske uprave Jagodine.
Ova sredina je poznata po tome što je 2012.godine za svako novorođeno dijete dodjeljivala po 1.200 eura. Sedam godina kasnije, kao rezultat „baby boom-a“ se u jagodinske škole upisalo dva odjenjenja prvačića više.
U Hrvatskoj je broj stanovnika prema Državnom zavodu za statistiku rastao u samo 139 mjesta. Procentualno najviše u Stonu – 12,5 posto ili 281 novi stanovnik u odnosu na godinu ranije.
„Za 2020. godinu smo za subvencije i pomoć za socijalnu skrb Općine Ston opredijelili 2.023.228 kuna (267.000 eura). Za novorođenu djecu je planirano 150.000 kuna i to 5.000 kuna neto za prvorođeno, 10.000 kuna za drugorođeno i 20.000 kuna (2.640 eura) za treće i svako daljnje dijete. Rezultati ovih mjera su povećanje broja novorođene djece i proširenje našeg dječjeg vrtića. Upravo se radi novi odjel Dječjeg vrtića u Putnikoviću“, poručuje Nikola Đuračić iz Općine Ston koja se po ovoj dobroj praksi nadmeće sa Visom koji plaća i 30.000 kuna (4.050 eura) za četvrto dijete, Opatijom, Korčulom, Komižom…
Nejedinstvene populacione politike
Na državnom nivou Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje isplaćuje jednokratnu novčanu potporu kroz doplatak za novorođenče u iznosu od oko 307 eura. Kao pronatalitetni dodatak korisniku uz utvrđenu svotu doplatka za djecu pripada i dodatak u iznosu po 500 kuna (66 eura) mjesečno za treće i četvrto dijete.
U Bosni i Hercegovini, zemlji sa najmanjom stopom fertiliteta u Evropi se mjere populacijske politike donose na entitetskim i kantonalnim nivoima, pa sve porodilje i djeca nemaju ista prava. U entitetu Republika Srpska pravo na naknadu imaju i nezaposlene majke u mjesečnom iznosu od oko 200 eura u trajanju od 12 mjeseci, a blizanci, te svako treće i naredno dijete u trajanju od 18 mjeseci. Pronatalitetna naknada podrazumjeva 300 eura za treće i 225 eura za četvrto dijete. U Federaciji se visine naknade utvrđuju u kantonima i u osam njih zaposlene majke ostvaruju pravo na porodiljsku naknadu u rasponu od 50 do 100 posto plate na koju su prijavljene ili u odnosu na prosječnu platu u kantonu, izuzev Hercegovačko-neretvanskog (200 eura) koji isplaćuje jednokratne naknade i Posavskog kantona (150 eura) u trajanju šest mjeseci. U Brčko Distriktu porodiljska naknada iznosi oko 225 eura u trajanju od 12 mjeseci (18 ako su rođeni blizanci).
„Mjere populacione politike bi trebalo da budu opšte i da se sprovode jedinstveno na cijeloj državnoj teritoriji. Da bi populaciona politika bila što uspješnija i sveobuhvatnija, važno je da bude dopunjena i mjerama lokalne samouprave. Iako ima rijetkih pozitivnih slučajeva, ipak je sprovođenje mjera populacione politike u našim lokalnim zajednicama na veoma niskom nivou. U skoro svim lokalnim zajednicama postoji interesovanje za ovu problematiku, ali većina nema dovoljno sluha, ali ni i kapaciteta da se ovim pitanjem bavi na ozbiljan način“, kaže profesor Marinković.
Čak i u izbornim godinama, sredstva koja se u lokalnim zajednicama u BiH izdvajaju su veoma skromna, a najčešće se ogledaju u vidu jednokratne novčane pomoći prilikom rođenja djeteta ili paketa za opremu novorođenčeta, plaćanja troškova vantjelesne oplodnje, subvenciji boravka djece u predškolskim ustanovama, plaćanju prevoza učenika do škole i stipendiranju učenika i studenata.
U Crnoj Gori je čak zabilježeno i izvođenje iz prava za roditelje sa troje ili više djece. U pitanju je oko 22.000 majki koje su od početka 2016. godine imale pravo na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od 336 eura (ako su imale najmanje 25 godina radnog staža) ili 192 eura za one koji su na birou provele 15 godina.
