POLITIČKI KOMENTAR

Masakr na Kapiji poznat i kao Zločin nad tuzlanskom mladošću je jedan od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle. Dogodio se 25. maja 1995. godine. Srpske snage su toga dana u 20:55 sa Ozrena ispalile granatu na sastajalište mladih poznato kao Kapija.

Granata je ubila 71 građanina Tuzle, a ranila ih 150. Prosjek starosti poginulih bio je 24 godine.

U vrijeme masakra, zapovjednik Taktičke grupe Ozren, odakle je navodno jedino mogla biti ispaljena granata na Kapiju, bio je Novak Đukić. Đukić, bivši oficir Vojske Republike Srpske uhapšen je u Banjoj Luci 7. novembra 2007.

Suđenje mu je započelo 11. marta 2008. godine, a 12. juna 2009., Đukić je proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 25 godina. Đukić je trenutno nedostupan bh. pravosuđu.

Odgovornost Tuzlanske vlasti

Sudske presude se ne komentarišu, staro je pravilo. Tako ni poenta ovog teksta nije rasprava o tome da li je kriv Novak Đukić, ili nije.

Cilj je ukazati da nisu svi krivci za stradanje Tuzlaka na Kapiji samo iz redova Vojske RS. Nisu svi krivci odgovarali za zločin!

Naime, Tuzlaci dobro pamte da u Tuzli nije postojala zabrana javnog i masovnog ukupljanja na otvorenom, uprkos činjenici da je grad veći dio rata bio meta po kojoj su padale granate raznih kalibara.

Štab teritorijalne odbrane, kao vrhovni zapovjednik vojske u ratu (pa i jedinicama policije) nije izvršio svoju obavezu da na adekvatan način zaštiti živote građana od granatiranja – nije izdao naredbu o zabrani masovnog okupljanja na otvorenom.

U tom Štabu su na vrhu komandne ljestvice sjedili i Selim Bešlagić i Jasmin Imamović… i mnogi drugi koje se nakon rata slavi kao navodne spasioce Tuzle. Nije moguće sada tvrditi da su to uradili svjesno, ili nesvjesno, ali posljedice su tragične.

Omogućili su da se u vremenu granatiranja grada na otvorenom prostoru okupljaju veće grupe ljudi, kao što se desilo na Kapiji.

Prema tome, ratna tuzlanska vlast je saučesnik u zločinu! Da li je to bilo samo nedoraslost zadatku i situaciji, ili prećutni dogovor sa ratnim profiterima koji su se bogatili držanjem kafana dok su njihovi sugrađani ginuli po ratištu (i u Tuzli)? To treba da utvrde organi pravosuđa:

Zašto ratna tuzlanska vlast nije zabranila okupljanja većeg broja ljudi na otvorenom u vremenu dok je grad bio konstantna meta granatiranja?

Mogli su raditi i kafići i kupleraji – ali nije mogla zabrana okupljanja

Zašto je tokom opasnosti od granatiranja mogao da nesmetano radi i kafić Kapija (ispred kojeg su izginuli okupljeni, a okupljanja su bila skoro svakodnevna i to u velikim brojevima), zašto je mogla da radi nesmetano i pijaca na otvorenom (pa čak i kupleraj koji je postojao u današnjem Hotelu Tuzla, a držao ga je jedan od današnjih moćnika u politici) – ali nije mogla da se izda zabrana okupljanja većeg broja ljudi na otvorenom!?

Kao i u Sarajevu gdje su građani izginuli na otvorenoj pijaci Markale, i u Tuzli su postojali brojni objekti gdje su se i okupljanja i trgovanje mogli odvijati u zatvorenom, tamo gdje bi građani bili zaštićeni da ne budu meta za masakr. U Tuzli postoje čak i zgrade koje su prije rata projektovane kao atomska skloništa, ali tuzlanska vlast je ipak ostavila da okupljanja na otvorenom prostoru budu svakodnevna potencijalna meta.

Zbog propuštanja svoje obaveze da kao ratni komandant grada, u interesu zaštite života građana izrekne zabranu okupljanja većeg broja osoba na otvorenom, tuzlanska ratna vlast na čelu sa Bešlagićem, Imamovićem i drugima – jeste saučesnik u zločinu. I to u najmanju ruku, jer da je tuzlanska vlast onemogućila masovna okupljanja na otvorenom, što joj je bila obaveza, Kapija se nikada ne bi desila. Kao što se ne bi desile ni Markale u Sarajevu, po istom principu.

Kako objasniti novim generacijama da nisu u pravu oni koji tvrde da su se Kapija i Markale desile kako bi vlast izazvalu vojnu intervenciju Zapada, žrtvovala civile i tako ostvarila svoje ciljeve?

Zašto osim Novaka Đukića nije procesuiran niko iz tuzlanske ratne vlasti

Zašto za sve ove godine osim Novaka Đukića, nije procesuiran niko iz tuzlanske ratne vlasti – zbog neizvršenja svojih obaveza da adekvatno zaštiti živote i pravljenja mete od građana Tuzle? Tuzlaci su 25. Maja na Kapiji bukvalno ostavljeni kao živa meta za artiljerijsko gađanje (koje je trajalo i prije i poslije 25. Maja)

Možda je sad došlo vrijeme da Tužilaštvo ispita ove opšte poznate činjenice kojima se do danas niko nije želio da bavi?

Ako ih do sada niko nije pozvao da istraže navedene okolnosti, evo otvoreni poziv putem ovog teksta nadležnim organima pravosuđa: U interesu vladavine zakona i pravde za žrtve, ispitajte – zašto je ratna tuzlanska vlast kao vrhovni komandant grada dozvolila masovna okupljanja na otvorenom (što je jedino u interesu ratnih profitera i agresora), umjesto da zabrani masovna okupljanja na otvorenom zbog opasnosti od masovne tragedije. Zašto je policija provodila mjeru policijskog sata i prisilnu mobilizaciju, ali istovremeno nije sprečavala da masovnim okupljanima dođe do tragedije? A zna se ko u ratu izdaje naređena policiji (ne naređuje sam sebi)…

Ispitajte i zašto je došlo do propuštanja obaveze zaštite života građana: da li zbog toga jer su postupali u sprezi sa ratnim profiterima, obzirom da su slobodna masovna okuplanja na otvorenom bila jedino u interesu stvaranja profita u ratu – i interesu zločinačkih umova kojima je masakr civila način da dođu do strateških ratnih ciljeva.

Gospodo drugovi iz ratne pa i poratne tuzlanske vlasti (mada je možda prikladnije da neke od vas zovemo zločincima), vrijeme je da tuzlanskoj i široj javnosti objasnite: dok su mnogi Tuzlaci ginuli i gubili udove po ratištima (većina od njih prisilno mobilisani), za neke nije važila ni mobilizacija ni ratno stanje pa su nesmetano držali kafane po gradu i profitirali dok su drugi grcali u patnji. Pred jednim od njih zbog vašeg nemara (vjerovatno svjesnog, jer nije moglo biti da niste dio tala u profitu) izginulo je 71 vaših sugrađana u samo jednom danu. Sramite li se bar?

Ili će vam za sve biti kriv neki novinar kojeg će te pokušati diskreditovati jer se usudio dovesti u pitanje vašu “svetost” zaštitnika Tuzle?

AUTOR: Jasminko Hodžić