European Journal of Clinical Investigation objavio je istraživanje četvorice znanstvenika sa Stanforda koji su procijenili učinkovitost vrlo strogih epidemioloških mjera u odnosu prema manje restriktivnim mjerama te su došli do zaključka kako zemlje koje su primijenile radikalne intervencije od toga nisu imale naročite koristi.

Kao stroge nefarmaceutske mjere ocijenili su one javne politike koje su išle na rješenja kao što je zabrana izlaska iz kuće ili zatvaranje određenih biznisa. Istraživanje „Assessing Mandatory Stay‐at‐Home and Business Closure Effects on the Spread of COVID‐19“ uvezalo je mjere u 10 zemalja (Engleska, Francuska, Njemačka, Iran, Italija, Nizozemska, Španjolska, Južna Koreja i Švedska) s podacima o širenju zaraze.

Pri tome su Južnu Koreju i Švedsku uzeli kao primjere zemalja koje nisu zabranjivale izlazak iz kuće ili zatvarale biznise. Kad su usporedili grupu zemalja sa strogim mjerama u odnosu na one s labavijim došli su do zaključka kako jake epidemiološke restrikcije nisu donijele usporavanje zaraze. Za Francusku, koja je išla na stroge mjere, grupa znanstvenika sa Stanforda procijenila je da je prošla +7 posto lošije u odnosu na Švedsku te +13 posto u odnosu na Južnu Koreju.

Ako uzmemo u obzir ovo istraživanje znanstvenika sa Stanforda, ključno je pitanje što možemo dobiti ustrajavanjem u zatvaranju dijela biznisa i školskih institucija?