POLITIČKI KOMENTAR

Sva posljednja dešavanja oko formiranja nove vlasti u TK dokazuju: lokalna politika je karijerizam, ispred svega. I gore: Laž je postala bezočna, a građani (glasači) samo objekat koji služi za glasanje i plaćanje poreza.

U predznacima imena političkih stranaka koje nas decenijama beskrupulozno obmanjuju i varaju, nalaze se prefiksi “demokrati” i “socijalisti”. Koliko su zaista ti politički subjekti socijalisti i koliko imaju zajedničkog i veze sa demokratijom?

Da nemaju ama baš nikakve, kao školski primjer nam mogu poslužiti skora dešavanja u TK, pa i u drugim kantonima. Da je iza svake zakletve o borbi za bolji životni standard građana samo bezočna laž i karijeristička borba za vlast, evo po mom dubokom uvjerenju kao dokaz nekoliko činjenica:

 

Koga smo dobili da vlada Tuzlom i TK

Laž broj 1: U svim dosadašnjim izborni ciklusima smo slušali sveto slovo samozvanih socijaldemokrata iz SDP-a. Kleli su se građanima da oni, kao neko ko baštini scijaldemokratiju, dakle građansku političku opciju – nikada ne bi u koaliciju sa nacionalnim strankama. Na toj predizbornoj političkoj platform “ubrali” su glasove i na zadnjim izborima (i Opštim i Opštinskim). Istina donekle kažnjeni za ranije nedosljednosti, dobili su u zadnjem izbornom ciklusu daleko manje glasova nego ranije, ali ipak – ljudi su za njih glasali. Baš zbog toga što su povjerovali da SDP-u nije na prvom mjestu sebična borba za vlast, već borba za građansku državu – a protiv nacionalnih stranaka. Dobili su glasove i na tome što su se zaklinjali da se bore protiv korupcije vladajućih nacionalnih stranaka.

Šta se na kraju desilo: SDP je na nivou TK (kao i na nivou gradske vlasti u Tuzli) ušao u kolaciju sa PDA, stranku osuđivanog kriminalca Mirsada Kukića. Dakle, što bi rekao narod, utalili su se nacionalnom strankom. Na to sve, sa strankom čiji je osnivač i predsjednik dokazani ljubitelj korupcije – zloupotrebom položaja.

VEZANI TEKST: Četiri “jahača apokalipse”, SDP, PDA, SBB i NS radi borbe za fotelje doveli građane i demobilisane borce na rub kolapsa

Da jad ovakve tzv. socijaldemokratije bude još veći, na kantonalnom nivou su prihvatili da im saveznik bude i HDZ (prihvatili su da im ministar bude iz reda HDZ BiH, koji u Tuzli nije ni parlamentaran), politička aparatura čije je vojnike na terenu Sud osudio – da je u vojnoj akciji Oluja u Hrvatskoj počinila Udruženi zločinački poduhvat. To je ona ista stranka koja je ideološki i politički osnivač i propagator HVO-a u BiH, vojske koja je počinila stravične zločine od sela Ahmići pa na dalje (da ne nabrajamo).

Na sve to, u Unsko sanskom kantonu, SDP je u opštinama Bužim i Ključ ušla u koaliciju sa SDA, kako je sami nazivaju nacionalnom strankom!?

Šlag na krvavu tortu su nam poslužlli kada su visokopozicionirani funkcioneri SDP-a počinili izbornu prevaru u Srebrenici, idući tako direktno na ruku četničkoj antibosanskoj opciji za koju znamo i ko je šta je pa je ne treba posebno objašnjavati (ipak treba reći da je ne čelu iste SNSD, takođe nosi naziv socijaldemokratije u nazivu, osim što negira genocid, vrši zastrašivanje Bošnjaka u manjem bh. entitetu i nastoji na sve načine da otcijepi dio BiH i uruši državu Bosnu i Hercegovinu)

Da li bi nam gospoda drugovi iz SDP-a objasnili, kako to da idu zajedno socijaldemokratija, nacionalizam, četničija i fašizam!? Kod SDP-a to ide očito zajedno. Naročito ako je Tuzla opkoljena iz Banovića.

VEZANI VIDEO:

 

Laž broj 2: Naša Stranka, takođe samoprozvani borac za građansku državu, takođe samozvani socijaldemokrati. Kao i SDP, Naša Stranka je takođe dobila glasove birača na predizbornoj retorici da nikada ne bi ni u kakve dogovore (a ne daj Bože u vlast) sa nacionalnim strankama, sa PDA pogotovu. Osim SDA, naročito im je smetala Kukićeva PDA pa su i o tome bili naročito izričiti.

“Prije nešto više od godinu dana PDA je sa SBB-om rušila vladu koju je predvodila SDA. Danas SDA s DF-om uzvraća udarac. Naša stranka neće se petljati u tu, može se reći porodičnu svađu i ostaje pri svom principu da neće biti u vlasti ni sa SDA niti sa PDA! Svako uplitanje Naše stranke u koalicije čiji su predvodnici ili čak samo članovi SDA i PDA smatrat ćemo zlonamjernim”, izjavio je Predsjednik tuzlanskog regionalnog odbora Naše stranke, Mirsad Čamdžić, 08.04.2019.

Bivši tuzlanski gradonačelnik Selim Bešlagić je još “podebljao” ovu izjavu kazavši “Mi imamo naš stav. Ne idemo ni sa kakvim nacionalnim strankama. To ako neko pokuša, mi ćemo procijeniti i donijeti odluku koja je u duhu našeg zaključka. Mi smo od početka bili ti koji su govorili da neće sa nacionalnim strankama. Za nas je to i PDA.” Izjavio je ovo19.03.2019”.

Šta se na kraju desilo? Ušli su u vlast i sa SBB-om (dakle umiješali se u “porodičnu svađu” SBB i SDA) i ušli su u vlast sa strankom osuđivanog kriminalca Mirsada Kukića – PDA (kako su je do tada nazivali nacionalnom strankom).

Laž broj 3: PDA, politička stranka banovićkog Donalda Trumpa (mada mu više pristaje banovićki Fikret Abdić nakon što je otpao od SDA) se od osnutka zaklinjala da (navodno za razliku od SDA) ona istinski baštini lik i djelo Alije Izetbegovića, dakle političku borbu za opstanak i dobrobit Bošnjaka. To su isticali i u predizbornoj kampanji i na tome i sami “ubrali” glasove (istina kao i SDP, sa drastično slabijim izbornim rezultatom nego ranije). Ova stranka, kao i SDP, Naša Stranka i SBB su kao jedan od navodnih razloga za rušenje prethodne vlade (kako bi oni navodno postali nova i bolja?) naveli da bivša vlada ne poštuje ustavne principe jer u njoj nema nijednog Hrvata. Upravo je PDA predložila da jedan od ministara u novoj vladi bude “njihov” Hrvat Božo Jurić. Podsjećamo, HDZ BiH nema zastupnika u Skupštini TK, a Božo Jurić je na posljednjim izborima bio na listi HDZ-a za Gradsko vijeće Tuzle i osvojio jedva 233 glasa (ministar najmnogoljudnijeg Kantona da bude neko za koga je glasala tek jedna omanja seoska zajednca, to poštivanje izborne volje birača!?). Potpisnik ovih redova vjeruje da bi se Alija Izetbegović prevrnuo u mezaru da čuje da otpaci iz stranke koju je osnovao mimo svih demokratskih standarda postavljaju na vlast predstavnika političke opcije koja se bori za treći entitet i koja je odgovorna za zločine HVO-a nad Bošnjacima, koja je npr. i Tuzlu i njenu regiju u ratu držala u blokadi izgladnjivanja (Treba li napomenuti da im ne smeta i nije neustavno što sadašnji saziv ne odražava ustavnu obavezu o dovoljnoj zastupljenosti žena, kao što uostalom to ne smeta ni ostalim tal-strankama u ovoj priči)

Zar je to ustavnije nego je bilo dok su se borili da postanu vlast – oparlamentariti nekoga na kantonalnom nivou, za koga građani nisu htjeli glasati da bude parlamentaran ni na lokalnom nivou!? To vlada eksperata!? Osim toga, PDA je predložila i svog ministra unutrašnjih poslova u TK ( Midhat Dobrnić). Dakle PDA, stranka čiji je osnivač i prdsjednik osuđivani kriminalac treba imati svog čovjeka na mjestu prvog čovjeka Policije TK???

To borba protiv korupcije? Teško! Više izgleda kao borba za zaštitu kriminalnih poslova bossa iz Banovića.

 

Laž broj 4. SBB, stranka Fahrudina Radončića, čovjeka koji je s kesom došao u ratno Sarajevo, i kojem je rahmetli A. Izetbegović materijalno i na svaki način pomogao i omogućio da formira Dnevni Avaz, nadajući se da će time Bošnjaci dobiti ozbiljno glasilo koje će parirati četničkoj propagandi protiv muslimanskog naroda i agresiji na BiH.

“Pouzdani” Fahro čim se osjetio dovoljno jakim okrenuo se političkoj zaštiti SDP-a, da bi i njih ubrzo šutnuo i na kraju osnovao vlastitu političku stranku. Kada se listaju izdanja dnevnog Avaza (političkog biltena SBB-a) postaje jako očito – Avaz je više u službi podmetanja etikete bijele Al-Kaide Bošnjacima, navodnog terorizma – više nego je to možda bio i ratni provokator i Karadžićev propagandist Risto Đogo. Zapitajmo se, u čijem interesu.

I ova stranka je birače mamila propagandom da se bori protiv korupcije i višedecenijske vladavine nacionalnih stranaka – i na tome politički profitirala.

A sada? Evo ih u talu za vlast zajedno sa PDA, strankom osuđivanog kriminalca Mirsada Kukića. Pričali su i da neće ulaziti u vlast, samo bi kao podržali rušenje stare vlade i postavljanje nove, a evo ih – i njima ministarstva u Vladi!?

 

Zaključak

U momentima straha da će krivično odgovarati za nezakonito tajno sazivanje skupštinske sjednice kojom je trebalo “rušiti nacionalističku i korumpiranu vlast”, Selim Bešlagić se pozivao na svoju marketinški preuveličanu ratnu ulogu izjavivši “U toj prljavoj borbi koriste se sva sredstva da se zastupnici Naše stranke oljagaju i izvrijeđaju. Kao čovjek koji je od 1992. imao mogućnost da izda ovu državu, što nisam učinio, dobijao sam prijetnje da sam autonomaš”.

Za informaciju Selima Bešlagića (i širu javnost) potpisnik ovih redova je kao aktivni učesnik rata bio i pripadnik Patriotske lige BiH (od decembra 1991.) i svjedoči da je i Selim u neku ruku radio kao autonomaš. Pod punom krivičnom odgovornošću svjedočim da je pripadnike PL BiH u Tuzli Opštinska vlast hapsila (pod optužbom da smo paravojna formacija”, i to su nas hapsili i prebijali zajedno pripadnici tadašnjeg SUP-a i JNA koji su zajedno patrolirali gradom. Patrolirali su u tzv. trojkama, baš kao četnici tokom 2. Svj. rata i uz prećutnu saglasnost opštinske vlasti upisivali artiljerijske koordinate po Tuzli, tamo gdje će poslije padati granate i mrtve glave). Kada su nas u aprilu mjesecu 92-ge, pred samo izbijanje sukoba u Tuzli opkolili pripadnici SUP-a (u objektu današnjeg OO SDA, u Gradskom parku pored “Limenke”) da nas razoružaju i pohapse, na čelu te operacije kao civilni komandant je stajao Selim Bešlagić (operacijom je rukovodila UDBA). Da ne ulazim u detalje, jedva smo izvukli žive glave, a naš jedini grijeh je bio što smo krenuli braniti domovinu BiH od četničko-ustaške agresije (u vrijeme dok su već padale mrtve glave bo Brčkom, Bijeljini, Kalesiji…dok je Fikret Abdić zajedno sa Biljanom Plavšić obilazio “teren” i govorio da JNA širi mir)

To potvrđuje i izjava mog komandanta Salema Hodžića (tada komandanta PL za Sjeveroistočnu BiH), koji je u svojoj knjizi  “Patriotska liga Tuzle i agresija na Bosnu i Hercegovinu” posvjedočio: “Prosto je nevjerovatno da načelnici još nekih općina bez obzira koja ih je politička opcija postavila nisu baš prihvatali taj pokret, a naročito želim naglasiti da je to bio pokret patriota za odbranu suvereniteta Bosne i hercegovine” …U jedinici Patriotske lige specijane jedinice iz Tuzle koja je brojala oko 200 osoba i koja je kasnije priključena brigadi “Crni labudovi” 26 boraca svoje živote dalo je za odbranu Bosne i Hercegovine. Na jednoj strani smo imali jedan pokret koji je rano osjetio šta se sprema Bosni i Hercegovini dok smo na drugoj strani imali inertnu vlast u Tuzli koja nije dala da se do kraja razvije Patriotska liga na ovoj teritoriji ali i na teritorijama drugih općina”.

Treba li da podsjetim da je na čelu te tuzlanske vlasti bio Selim Bešlagić, a da je u istom taboru sjedio današnji gradonačelnik Jasmin Imamović. Za Sarajevo i druge gradove PL BiH je bila herojska odbrana, za imenovanu dvojicu i ekipu – PL BiH je bio neprijatelj. Danas ta dvojica dijele tal vlasti sa čovjekom koji za Tuzlu i TK nije učinio nikada ništa, Fahrudinom Radončićem (nije jednom napominjano u javnosti da je radio i radi za KOS, pod radnim nadimkom Šćepo, a naš narod kaže gdje ima dima i ima i vatre – što bar sudeći prema njegovom pomirljivom odnosu s četnikom Dodikom nimalo ne izgleda nevjerovatno), te sa presuđenim kriminalcem Mirsadom Kukićem.

Danas ta bratija, nakon izdaje građana da neće u vlast sa nacionalnim strankama, da neće nikako u Vladu… kroji sudbinu građana Tuzle i TK, a svi zajedno su u najmanju ruku izborni gubitnici koji su izborni poraz anulirali koaliranjem sa minornim političkim faktorima koji za odbranu Tuzle i TK nisu dali ništa, osim što su doprinijeli u borbi za uzimanje vlasti (Naša stranka nije ni postojala kada se branio ovaj grad i BiH. SBB Takođe). Neće sa nacionalnim strankama – a HDZ nije nacionalna stranka!?

Da bi koliko-toliko ublažili efekte razotkrivene nedosljednosti i laži, a nakon što su nam obećavali da će političkoj stranci osuđivanog  kriminalca Mirsada Kukića dati “samo” upravne odbore, komisije i niža upravljačka tijela, a nikako ministarstva – svjedočimo da nam PDA sa Mirsadom Kukićem na čelu bira ministra MUP-a.

Treba li se onda čuditi kada sutra uhapse i osude sljedećeg nevinog borca i ratnog komandanta pod optužbom da su ratni zločinci, umjesto da hapse korumpirane političare i ine hohštaplere koji se obogatiše od politike!?

Kaže pjesma “Gornju Tuzlu opasala guja”. Nije više tako. Danas je Tuzlu opasala guja, prava guja – otrovnica. A Tuzla je – Donja više nego ikad. I jeste, atunomaška je – jer njome vladaju i lažni antifašisti,… i prebjeg iz SDA banovićki Fikret Abdić, u svoju korist, nikako korist građanske politike i vladavine zakona i prava. Danas su fašizam i socijalizam u Tuzli i TK očito jedan jedinstven projekat. Kakva socijaldemokratija, demokratija, borba za građane, antifašizam i bakrači! Sve je to bila i jeste samo borba za vlast. Nikakvu ideologiju, nikakve ideale!

AUTOR: Jasminko Hodžić

 

Post Scriptum: Kaže jedan vic, da su tokom 2. svjetkog rata u nekoj šumi, svako sa svoje strane šume slavili partizani i nijemci, svako svoj neki praznik. Jedni su uzvikivali “živjeli komunisti”, drugi su uzvikivali “živjeli fašisti”. Šuma je odjekivala ehom…. isti, isti, isti. Čast svaka partizanima, ali me ovi današnji podsjećaju baš na taj eho.


O autoru: Jasminko Hodžić je autor sa dugogodišnjim novinarskim iskustvom u više vrsta medija, radio, televizija, novine, internet novinarstvo. Neki od medija u kojima je sticao profesionalno iskustvo su:  Urednik IP – Radio Sajgon; Urednik dokumentarnog programa – Radio Hayat; Urednik Dokumentarnog programa – RTVTK; Urednik IP – RTV TK; gl. i odg. urednik Radija – RTV TK; gl. i odg. urednik – Tuzlanski list; dopisnik Anadolia Agency. Autor je više dokumentarnih filmova, od kojih je film “Sutra je možda Sudnji dan” prvi film o Srebrenici koji je nakon rata u BiH prikazan u Srbiji. Na polju filma, ostvario je glavnu mušku ulogu u kratkom igranom filmu “The we played“, koji je kao najbolji u svojoj kategoriji nagrađen BAFTA nagradom u Londonu.