FOTO: Premijer Denijal Tulumović

POLITIČKI KOMENTAR

Šta je lažno javno mnijenje i kako se ono kreira?

Javno mnijenje, ili javno mišljenje je ono što navodno misli većina u nekom društvu. Medijska uloga u društvu bi trebala biti da prikaže realnu sliku javnog mnijenja, prije svega kritičkim odnosom prema predstavnicima vlasti i vladajuće politike, iznošenjem činjenica i postavljanjem pitanja od opšteg javnog interesa.

Kada bi se posmatralo javno mnijenje u Tuzli, tačnije ono mnijenje koje nam pokazuju tuzlanski web portali, Tuzla je u Njemačkoj, nije u Bosni. Tako dobro i lijepo žive Tuzlaci i njihova okolina, a sve zahvaljujuću tuzlanskom SDP-u i načelniku Jasminu Imamoviću. Tuzlanski mediji puni hvale za svog načelnika i njegov SDP – nijedne kritičke misli, pitanja, poruke… Pa nije valjda svetac!? Ili je neki veliki grešnik, ali koji masno plaća za šutnju?

E to se zove lažno javno mnijenje, kada vas na vaše oči lažu da vam je dobro, pa se onda morate zapitati ko je lud – vi, ili javno mnijenje.

 

Kako je Tuzla postala grad dvorskih medija

Tuzla je primjer nad primjerima, kako se politički može prosperirati na medijskoj laži (“crveni bastion” je na vlasti od prvih višestranačkh izbora, mijenjali su se samo stranački sateliti u vladajučoj orbiti). Od prvih višestranačkih izbora na ovamo, kada je SDP postao pravni nasljednik bivšeg Saveza komunista, Tuzla može poslužiti kao školski ogledni primjer – da lažna ljevica nije ništa bolja od fašizma. Ali ni lošija kada je način propagande u pitanju (kod “drugova” se to prije zvalo Agit-Prop, agitovanje i propaganda).

Naime, kako je poznato građanima Tuzle pa i šire, “crveni bastion” koji je već decenijama na vlasti, putem gradskog budžeta (kojim neometano upravlja ova kako bi je pravi komunisti nazvali ljevičarska buržoazija) doveo je u stanje autocenzure većinu medija sa prostora Tuzle i okolice. Za neupućene, autocenzura je kada medij potpuno ovisan o onom ko ga finansira, izbjegava pisati o onome što ne ide u prilog njegovog finansijera. U konkretnom slučaju finansijer je gradski budžet grada, a budžetom sa vrha upravlja doživotni tuzlanski načelnik.

Sa druge strane, osim što izbjegavaju objavljivati činjenice koje idu kontra političkih i drugih interesa finansijera iz redova vlasti, isti mediji prave medijske spinove – za iste pare, od istog finansijera neodgvorno plasiraju laži, poluistine i insinuacije, odnosno javno ponižavaju ili dehumanizuju određenog pojedinca ili grupu.

Zar to ne podsjeća na gebelsovsku taktiku da, parafraziram, više puta ponovljena laž postaje istina? Ili su bar Gebels i njegova raja, a izgleda i drugovi iz “crvenog bastiona” samo tako vjerovali.

 

Dvorsko novinarstvo za primjer

Opšte je poznata stvar, da se brojni tuzlanski mediji finansiraju iz budžetskog proračuna grada, a da ključni uticaj na to kojim medijima će se dati novac poreskih obveznika, odlučuje naravno gradonačelnik.

Istini za volju, ima u Tuzli i drugih medija koji nisu na platnom spisku opštinske vlasti (nisu još, ali je osnovano sumnjati da su na platnom spisku neke druge političke stranke koja je u koaliciji sa opštinskom vlasti), ali koji takođe kreiraju lažno javno mnijenje u interesu otuđenih centara političke moći, centara bliskih gradskoj vlasti.

Kao primjer može poslužiti Tuzla press, web portal na čijim se tekstovima kao autor potpisuje novinar Edin Skokić, a uvid u sam portal ne ostavlja mjesta sumnji da ga novinar Edin Skokić i uređuje (i na stranu što se Tuzla press javno i lažno predstavlja kao medijska agencija, iako kao takav nigdje nije registrovan). Ovaj (ne)sadašnji dopisnik Avazove redakcije iz Tuzle, je piskaranje po Fahrinom stranačkom službenom glasilu Dnevni Avaz i izvještavanje sa malonogometnih turnira odskora zamijenio političarenjem putem Tuzla press (da li zbog toga što je Fahro slabo plaćao, ili baš zbog toga što ga i dalje plaća Fahro, osnivač i predsjednik SBB-a, jedne od stranaka crne koalicije koja je u sred pandemije pokušala da nezakonito ruši vlast u Tuzli – i Imamovićev tj. SDP-ov saučesnik u kreiranju blokade Tuzlanskog kantona kojoj svjedočimo i zbog koje svi ispaštamo!?)

Naime, web portal Tuzla press je jučer bez ikakvog uporišta u činjenicama plasirao vijest da će premijer TK Denijal Tulumović podnijeti ostavku: “Prema saznanjima “Tuzlapressa”, SDA odustaje od sudjelovanja vlasti u TK, a s tim u vezi Tulumović je “prinuđen” da podnese ostavku. Takvu odluku je, kako saznajemo, donio vrh stranke.”

FOTO: Objava web portala Tuzla press

Nedugo nakon toga, očito prateći FB profil premijera Tulumovića gdje je ovaj sa čuđenjem konstatovao “Nisam znao da sam podnio ostavku!”, autor sa Tuzla press je shvatio svoju grešku, odnosno da bi mogao odgovarati za klevetu zbog objavljivanja lažnih vijesti, pa je brže bolje požurio da ublaži laž i nastalu štetu objavivši: “Na vijest Tuzlanske informativne agecije “Tuzlapress” da će premijer Denijal Tulumović tokom naredne sedmice podnijeti ostavku na društvenim mrežama reagovao je i prvi čovjek izvršne vlasti u TK.”

FOTO: Objava web portala Tuzla press

Šta je to medijsko reketiranje

Inače sportski novinar, Edin Skokić očito nije dobro naučio lekciju (vidi se bez iskustva sa politikom) da je širenje lažnih vijesti kažnjivo po Zakonu o zaštiti od klevete. Naime, Skokić je već jednom presuđen kao klevetnik (istina još nepravomoćno, stanje sudskog spisa poznato redakciji), po saznanju potpisnika ovih redova sprema mu se najmanje još jedna tužba za klevetu zbog plasiranja neistina (ne mislim pritom na premijera Tulumovića). Svakako bi bilo sada kasno objašnjavati mu da ga naknadna (sarkastična) izvinjena po Facebooku nimalo ne vade na sudu kao odgovornog za iznošenje klevete, a trebao je da zna da je teret dokazivanja na sudu, a po Zakonu o zaštiti od klevete – na teret tuženog (to je jedini sudski proces gdje je teret dokazivanja na tuženom, ne na tužitelju).

Još jedna loša vijest za Skokića je očito nepoznavanje pravne i etičke činjenice da novinarski komentar mora biti jasno naglašen i kao takav odvojen u odnosu na vijest, i tada nema odgovornosti po Zakonu jer se za mišljenje ne odgovara, a on je objavio vijest, te se “ukopao” toliko da je još i naglasio da je vijest riječima “Na vijest Tuzlanske informativne agecije “Tuzlapress” da će premijer Denijal Tulumović tokom naredne sedmice podnijeti ostavku…”. Dakle, da je rekao “možda će”, sve bi nekako i moglo proći, ali Skokić nije ostavio opciju za možda, već kasnije još i pojasnio kako je na Tuzla press ustvrdio – “da će premijer…”! Što bi stari ljudi rekli, up'o što se vadio.

Upitnik u naslovu na koji se u konkretnom slučaju kasnije poziva (pravdajući se) Skokić, takođe ga ne vadi od odgovornosti pred konkretnim Zakonom, kao što ga u svemu ovom ne vade navodni tajni “izvori iz visokih krugova SDA”, ni OHR ni to što je član Udruženja novinara, kako je očito mislio.

FOTO: Objava sa web portala Tuzla press

 

Sudeći prema onome do sada, Skokić je osnovano je sumnjati i skriboman koji pokušava dodati sebi na “novinarskom” značaju tako što će da profitira na medijskom reketiranju – po matrici, napadni pa naplati da ne bi više napadao. Pa i ako se bori za svoje mjesto pod medijskim suncem, i da pri tom nije pod paskom Fahrudina Radončića ili SDP-a, plasiranje lažnih informacija i očit i prizeman medijski reket svakako nije za simpatije, u najmanju ruku. Kreiranje lažnog javnog mnijenja i obmanjivanje javnosti, takođe.

Još jedan slučaj koji to potvrđuje

Evo još jedan slučaj koji to potvrđuje: Ovih dana je u jednom tuzlanskom naselju Edin Skokić nepropisno parkirao automobil ispred kuće izvijesnog tuzlanskog advokata, čime je istom blokirao prolaz i izlaz iz kuće. Nakon što mu je ovaj shodno zakonu pozvao policiju koja mu je takođe shodno zakonu izrekla novčanu kaznu za predmetnu stvar, uslijedila je osveta. Odmah nakon toga, na portalu Tuzla press gdje se kao autor potpisuje Edin Skokić pojavljuje se tekst – u kojem se u negativnom kontekstu pominje advokat koji je Skokiću pozvao policiju (još proglasio Tuzla press advokata i jednom od afera godine, pri tome mu najavivši da će “poslije biti još”, a da pri tome ne postoji nijedna pravomoćna presuda kojom bi bilo koji sud potvrdio da je isti /ili ikad bio/ dio bilo kakve afere uopšte!?).  Naravno, bilo je riječ o još jednoj osveti frustriranog, provincijskog dvorskog novinara (podaci o ovom slučaju poznati redakciji).

Osnovano je sumnjati da se sa lažnom pričom o ostavci i premijer Tulumović našao na udaru Tuzla press pod istim okolnostima i kriterijima pokušaja medijskog reketiranja, ali… ne može se izostaviti kao motiv ni to što je SBB-ov šef šefovao i Edinu Skokiću, novinaru njegovog stranačkog glasila, kao ni poveznica da su SBB i SDP dio “crne koalicije” koja se bezobzrino usred pandemije, umjesto za živote građana i protiv privrednog kolapsa bori isključivo za vlast protiv “zelene koalicije” (pa još i nezakonito, što je potvrdio i OHR zaključkom da je sjednica Skupštine TK zakazana od strane “crne koalicije” bila nezakonita – faktički puč, “tajna večera” sa namjerom kršenja zakona /”U pogledu pokušaja sazivanja i održavanja paralelne sjednice Skupštine TK kojom je rukovodila zamjenica predsjednika tog zakonodavnog tijela Lejla Vuković iz SBB-a i akata koji su tom prilikom doneseni, Poslovnik o radu tog zakonodavnog tijela jasno predviđa kako se saziva sjednica. Sjednicu Skupštine saziva zamjenik predsjednika tog zakonodavnog tijela isključivo u slučaju kada je predsjednik spriječen da to učini ili kada predsjednik odbije da sazove sjednicu. Niti jedan od ova dva uslova nije bio ispunjen kako bi se omogućilo da zamjenik predsjednika Lejla Vuković sazove paralelnu sjednicu” – kaže se u zaključku OHR-a/).

Zaključak

Dakle, u prednjim navodima, u ovoj priči o lažnoj ostavci i njenoj pozadini, na jednom oglednom primjeru je opisano dvorsko novinarstvo, njegove metode i ciljevi, te jedan od načina kako se kreira lažno javno mnijenje. Takođe, primjer je to zašto je bio u pravu onaj ko je rekao, parafraziram, novinarstvo je objavljivanje onoga što vlast ( u konkretnom slučaju “crveni bastion”) ne želi da bude objavljeno, sve ostalo je PR (Public Relations).

 

AUTOR: Jasminko Hodžić


O autoru: Jasminko Hodžić je autor sa dugogodišnjim novinarskim iskustvom u više vrsta medija, radio, televizija, novine, internet novinarstvo. Neki od medija u kojima je sticao profesionalno iskustvo su:  Urednik IP – Radio Sajgon; Urednik dokumentarnog programa – Radio Hayat; Urednik Dokumentarnog programa – RTVTK; Urednik IP – RTV TK; gl. i odg. urednik Radija – RTV TK; gl. i odg. urednik – Tuzlanski list; dopisnik Anadolia Agency. Autor je više dokumentarnih filmova, od kojih je film “Sutra je možda Sudnji dan” prvi film o Srebrenici koji je nakon rata u BiH prikazan u Srbiji. Na polju filma, igrao je glavnu mušku ulogu u kratkom igranom filmu “The we played“, koji je kao najbolji u svojoj kategoriji nagrađen BAFTA nagradom u Londonu.